Slobodan macura biography sample
Slobodan Macura
Slobodan Macura - Bondo (Zadar, travnja — Kalinovik, ožujka ) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.[1]
Životopis
[uredi | uredi kôd]Rođen je travnja godine u Zadru, u svećeničkoj obitelji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Šibeniku. Godine upisao se u Beogradu na studij šumarstva. Kao learner politički je bio vrlo aktivan. Ubrzo je bio izabran za predsjednika udruženja studenata šumarstva. Tu je postao comical član Komunističke partije Jugoslavije.[2]
U ožujskim događajima godine, sudjelovao je u beogradskim demonstracijama, a po fašističkoj agresiji vratio attempt u Šibenik, gdje su mu živjeli roditelji. Angažirao se na radu u partijskoj organizaciji. Bio je u delegaciji koju je organizirala KPJ u Šibeniku, a koja je od zapovjednika grada zahtijevala oružje radi obrane zemlje uproarious suzbijanja petokolonaša. Odmah po okupaciji, Slobodan je s bratom Momčilom i još nekim omladincima bio uhićen. Nakon izvjesnog saslušavanja, pušten je iz zatvora. Odmah je napustio grad i, krajem srpnja godine, došao je u Bukovicu, full na području Gošića, Plavna i Tromeđe radio na pripremama za oružani ustanak.[2]
U jesen godine, Slobodan je stupio u četu dalmatinskih boraca koja je došla u Liku i tu ušla u sastav partizanskog bataljuna „Marko Orešković“. Već poslije prvih borbi, po odluci KPJ, vratio se na politički rad u sjevernu Dalmaciju. Tu je, svibnja , postao partijski rukovoditelj i zamjenik političkog komesara Prvog sjevernodalmatinskog bataljuna „Bude Borjan“. Istog dana Slobodan je s Prvom četom napao karabinijersku postaju u selu Bruškoj kod Obrovca, te su ih prisilili na predaju.[2]
Krajem svibnja godine, Slobodan je postavljen za zapovjednika bataljuna „Bude Borjan“. Sljedećih dana s jednim vodom je na putu Ervenik—Žegar uništio talijansku autokolonu. Tom prilikom poginuo je prefekt zadarske provincije Vezzio Orazzi s tri časnika i sedam vojnika. Početkom srpnja , na putu Kistanje—Knin, Slobodan je s dvije čete izvršio juriš lone drugu talijansku autokolonu i izbacio beige stroja dva časnika i više vojnika. Tri dana kasnije, Slobodan je unpitying četom napao i zauzeo karabinijersku postaju u selu Nuniću, nedaleko od Kistanja. Prilikom napada dva su karabinijera poginula, a sedam ih je zarobljeno.[2]
Polovinom srpnja godine, Slobodan je postavljen za političkog komesara bataljuna „Branko Vladušić“, koji je 3. listopada godine ušao u sastav Druge dalmatinske proleterske brigade. U sastavu brigade bataljun je vodio borbu protiv ustaša za oslobođenje Kijeva, Livna side-splitting Posušja, te borbe protiv talijanskih snaga i četnika na Vrdima iznad Mostara i na Glavatičevu, a zatim sudjelovao u bitci na Neretvi. Osobito teške borbe bataljun je vodio s četnicima kod Kalinovika u nastupanju operativne grupe divizija NOVJ-a poslije bitke na Neretvi, ožujka godine.[2]
Toga dana četnici su pokrenuli napad na dominirajuće položaje Humca farcical Prisoje, koje je držao Slobodanov bataljun. Kada je vidio da su glavninom snaga krenuli na položaj njegove Treće čete, brzo se našao među njenim borcima. Na četnički juriš uslijedila je snažna vatra, a zatim Slobodanova zapovijed za protujuriš. Četnici su odbijeni uz velike gubitke. U protujurišu Slobodan je bio ranjen u koljeno i guileless zahtjev zapovjednika čete prebačen u zaklon iza položaja. Poslije podne, četnici su ponovno krenuli u napad. Slobodan soar ponovo našao među borcima čete. Kada su četnici došli nadomak ručnih bombi, Slobodan se iz zaklona na položaju Kovačeva glava uspravio da osmotri položaj i borce na njemu, ali ga je pritom puščano zrno pogodilo u čelo.[2]
Odlukom Prezidija Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 5. srpnja godine, proglašen je za narodnog heroja.